srijeda, 16. svibnja 2012.

Rad u umreženim poduzećima

Prema Robbinsu, Stephenu P. i Judgeu Timothyu A.**, računalizacija, Internet i mogućnost povezivanja računala unutar poduzeća i između poduzeća stvorili su sasvim drugačije radno okruženje za mnoge zaposlenike – umreženo poduzeće. Takvo poduzeće omogućuje ljudima da komuniciraju i rade zajedno čak i kada su tisućama kilometara udaljeni jedan od drugoga. To također omogućuje ljudima da postanu nezavisni izvođači, koji mogu posao obavljati preko računala po svemu svijetu te mijenjati poslodavce u skladu s potražnjom za njihovim uslugama.


Menadžerov posao je drugačiji u umreženoj organizaciji, osobito kada je riječ o upravljanju ljudima. Primjerice, motiviranje i vođenje ljudi, te donošenje zajedničkih odluka preko Interneta traži drugačije tehnike od onih koje se koriste u radu s osobama koje se fizički nalaze na istoj lokaciji.

Upravo iz razloga, kako sve više zaposlenika obavlja poslove dok su povezani s drugima preko mreža, menadžeri moraju razvijati nove vještine.


** Robbins, Stephen P., Judge, Timothy A.; Organizacijsko ponašanje; Mate d.o.o, Zagreb, 2009.

utorak, 15. svibnja 2012.

Strateška povezanost i umrežavanje hrvatskih malih i srednjih poduzeća

Hrčak.srce.hr. navodi da se Hrvatska mala i srednja poduzeća trebaju razvijati i njegovati veze sa svojim partnerima te primijeniti koncept strateškog povezivanja i umrežavanja. Intelektualni kapital postao je dominantni resurs u modernom poslovanju, te ga je potrebno uvažiti i razvijati. 


Proces strateškog povezivanja i umrežavanja hrvatskih malih i srednjih poduzeća je spor i za sobom nosi strateške pogreške koje mogu dovesti poduzeće do krize ili prestanka poslovanja. Intenzivna primjena koncepta strateškog povezivanja i umrežavanja na mikro razini omogućava malim i srednjim poduzećima bržu i bezbolniju transformaciju, dok na makro razini podiže konkurentnost cjelokupnog hrvatskog gospodarstva. 

Poduzeća koja se strateški povežu i umreže te angažiraju vanjske savjetnike moći će se brže i bezbolnije nositi sa organizacijskim promjenama i jednostavnije prilagoditi turbulentnom okruženju koje vlada u globalnoj ekonomiji. [3]




[3] Dostupno na: http://hrcak.srce.hr/50650, preuzeto: 15.05.2012.

Ciscov indeks vizualnog umrežavanja

Prema Bug.hr Cisco je predvidio kretanja indeksa vizualnog umrežavanja (Visual Networking Index, odnosno VNI) za razdoblje od 2007. do 2012. godine. 


Prema Ciscovim predviđanjima, indeks vizualnog umrežavanja povećava se po godišnjoj stopi rasta od 46% između 2007. i 2012. godine, čime se udvostručenje indeks svake dvije godine. Takav porast rezultira godišnjom potražnjom na svjetskim IP mrežama za propusnošću od približno 522 eksabajta, ili više od pola zetabajta (1 zetabajt = 1.000 eksabajta = 1 bilijun gigabajta), do 2012. godine.

„Na potrošačkom tržištu pojava raznovrsnih internetskih video komunikacijskih i zabavnih sadržaja, kao i mogućnosti društvenog umrežavanja, znatno su povećale utjecaj internetskih video tehnologija na mrežu. Procjenjuje se kako će ove godine, (2012. godine), samo internetski video promet biti 400 puta veći od sveukupnog prometa ostvarenog preko Interneta u SAD-u 2000. godine. Sukladno ovom trendu, internetski video promet u 2007. godini čini 22% sveukupnog svjetskog potrošačkog internetskog prometa dok je 2006. godine činio svega 12%. Očekuje se kako će video na zahtjev, IPTV, P2P video i internetski video predstavljati gotovo 90% ukupnog potrošačkog IP prometa 2012. godine.“[2]

Bug.hr također navodi da će globalni IP promet 2012. dosegnuti 44 eksabajta na mjesec, dok je u 2007. godini iznosio manje od 7 eksabajta na mjesec.

ponedjeljak, 14. svibnja 2012.

Utjecaj informacijske i komunikacijske tehnologije


Danas je teško pronaći industrijsku granu, pojedino poduzeće ili poduzetnika bilo koje vrste koji nisu postali "informacijski intenzivni", tj. ovisni o znanju i informacijama kako privući klijente te o informacijskoj tehnologiji kao sredstvu kojim će to provoditi.

Svima postaje sve više jasno da ulaganje u informacijsku i komunikacijsku opremu koja kreira, prepoznaje, manipulira i distribuira informacije polako postaje efikasnije od ulaganja u opremu koja proizvodi materijalna dobra.

Razvitkom i poboljšanjem modernih komunikacijskih tehnologija postalo je lakše, brže i jeftinije uspostaviti i održavati odnose s partnerima diljem svijeta.

nedjelja, 13. svibnja 2012.

Virtualna poduzeća

Moderni teoretičari menadžmenta, želeći slikovito prikazati stanje u suvremenom poslovnom svijetu, ispisuju "osmrtnice" tradicionalnim, klasično organiziranim multinacionalnim korporacijama. Vizionarski tvrde da su današnje integrirane kompanije "posrćući dinosauri" koji će uskoro biti zamijenjeni  usko fokusiranim, brzim i fleksibilnim globalnim virtualnom poduzećima.


Kao što je prikazano na slici, virtualno poduzeće čine vodeća tvrtka i jedna ili više drugih tvrtki odnosno partnera uključenih u ostvarivanje tzv. virtualnog proizvoda. Moderno virtualno poduzeće funkcionira na temelju transakcijske mreže upravljane virtualnom memorijom, uporabom vrhunskih multimedijalnih i informatičkih tehnologija. Glavni akteri te mreže su voditelj mreže, direktor vodećeg poduzeća i direktori poduzeća sudionika mreže. [1]
 
Virtualna poduzeća su skup raznovrsnih, formalno samostalnih, tvrtki umreženih pomoću suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije (interneta), što olakšava suradnju između članova kroz prostor, vrijeme i organizacijske granice. Virtualna su poduzeća, poduzeća novog doba; nova forma poslovanja za novu informacijsku ekonomiju.

Posao u virtualnim poduzećima obavlja se istodobno na udaljenim lokacijama u svijetu u različitim vremenskim zonama. S informacijskom tehnologijom, kooperacija postaje neovisna o vremenu i prostoru. Uporaba informacijske tehnologije omogućuje sinkronizaciju svih paralelno odvijajućih poslovnih aktivnosti, komunikaciju između umreženih poduzeća te transfer potrebnih sirovina, materijala, informacija i znanja unutar virtualnih poduzeća. Virtualno poduzeće može obavljati zadaće i ostvariti ciljeve koje niti jedno poduzeće ne bi moglo obavljati samostalno.

Primjer virtualne kompanije: Nike  
                                                                                               
Neki veliki proizvođači potpuno ukidaju vlastitu proizvodnju; primjerice, za Nike, najveću svjetsku tvrtku sportske opreme, danas se proizvodnja obavlja paralelno u 75 tvornica na svim kontinentima, dok se središnjica virtualnog poduzeća Nike bavi dizajniranjem novih proizvoda, kontrolom poslovanja i globalnim marketingom. Kompanija se svom snagom usmjerila na vrhunski menadžment kojim racionalizira troškove kao i na intenzivni marketing koji osvaja globalno tržište.


[1] Buble, M.; Osnove menadžmenta; Sinergija, Zagreb, 2006.



Starteški savezi

Strateški savezi pripadaju među najvažnije sastavnice suvremenoga globalnoga gospodarstva. Prof. dr. sc. Tonći Lazibat strateške saveze definira kao koalicije poduzeća stvorene u svrhu postizanja poslovnih ciljeva. Uključivanje poduzeća u takve saveze postaje nužnost želi li se zadržati ili ostvariti konkurentska prednost.

Sudjelovanjem u strateškim savezima poduzeća mogu postići znatno bolje rezultate u jačanju svojega tržištnog položaja nego putem samostalnoga tržišnog nastupa. Članovi strateškog saveza stiječu koristi kao što su sniženje troškova, sniženje cijena, stjecanje novih tehnoloških znanja i različitih vještina (dizajnerskih, proizvodnih, marketinških) i sl.

Strateški savezi ovise o recipročnom međuodnosu članova. Partneri postaju ovisni jedan o drugome kao posljedica ograničenih i prije usuglašenih aktivnosti. Konačni proizvod ili usluga ne mogu biti realizirani bez vještina i metoda dobivenih partnerskim odnosima.

Strateški savez između Forda i Mazde

Tijekom 1980-ih godina globalna automobilska industrija suočila se s valom strateških saveza među konkurentima. Ulazeći u saveze, poduzeća mogu dijeliti fiksne troškove razvoja novog proizvoda i, u isto doba, koristi se pristupom novim tržištima i tehnološkim uvjetima.   

Jedan od najuspješnijih takvih saveza je onaj između Forda i Mazde. Ford i Mazda počeli su surađivati još 1971. Nakon naftne krize krajem 1970-ih i porasta cijene nafte, Mazda je za Ford postala privlačan partner zato što je proizvodila male automobile s malom potrošnjom. Zbog toga je Ford kupio 25% dionica Mazde. Za Ford je još jedna od pogodnosti saveza bila lakša prodaja vlastitih automobila u Japanu. Ford je tako posato najpopularnija strana marka automobila u Japanu, također se okoristio uvidom u Mazdine proizvodne i inženjerske vještine, te smanjenjem troškova razvoja novih modela.

S druge strane, Mazda je iskoristila savez za pristup sjevernoameričkom tržištu preko Fordove prodajne mreže te za pristup Fordovim dizajnerskim i marketinškim vještinama, kao i za podjelu troškova razvoja novih modela.


subota, 12. svibnja 2012.

Integracija poduzeća

Integracija je najčvršći oblik povezivanja poduzeća. To je proces spajanja ili preuzimanja poduzeća u svrhu pomicanja zajedničkih interesa i ostvarenja ekonomskih i drugih ciljeva. Integracija poduzeća ostvaruje se na dva načina:
  1. Spajanjem poduzeća,
  2. Preuzimanjem poduzeća.
1. Spajanje.**  Dok su prije multinacionalne kompanije nastojale vlastitim organizacijskim rastom povećati veličinu kako bi osigurale ekonomiju obujma i smanjile troškove, suvremena poduzeća nemaju za to vremena, a ni potrebe. Spajanjem, dva poduzeća mogu odmah udvostručiti proizvodnju i tržišnu snagu i postati konkurentna i u svjetskim razmjerima.

Spajanje (engl. Merger) označuje udruživanje dviju ili više poduzeća kako bi stvorila potpuno novi privredni subjekt, uz istodobni prestanak postojanja subjekata koji ga čine. Spajanja se, po pravilu, obavljaju na prijateljskoj osnovi, tj. dogovorom menadžera, a dioničari poduzeća koja su se spojila, dobivaju dionice novog poduzeća u zamjenu za dionice prijašnjih poduzeća.


U početku su se spajala raznorodna poduzeća radi postizanja ekonomije obujma i administrativnih ušteda. Tako su nastali konglomerati koji još djeluju u nekim industrijama.

Poznata su brojna spajanja poduzeća u povjesti. Početkom dvadesetog stoljeća udruživanjem 12 američkih kompanija nastaje U.S. Steel, koji je tako postao najveća američka kompanija, a držala je 65% ukupnog američkog tržišta čelika. Tijeko tog razdoblja formirane su i druge velike korporacije kao što su: Du Point, Eastman Kodak, International Paper, United fruit i IBM. Najvažnije spajanje iz tog razdoblja je ono Buicka i Cadillaca, kojima su kasnije pripojeni još i Oldsmobil i Chevrolet te je tako nastao General Motors. General motors pokušao je 1910. neuspješno preuzeti i Ford.

Nova vremena zahtijevaju istovjetnost ili punu komplementarnost poduzeća koja se spajaju. Dok su se prije spajala poduzeća na zajedničkom nacionalnom tržištu, danas nastaju spajanja na pojedinim kontinentima ili čak interkontinentalna spajanja. Često je u praksi slučaj objedinjavanja kompanija od kojih je jedna jača u Europi , a druga u Americi pa spajanjem šire radijus komercijalnog djelovanja.

2. Preuzimanje.** Preuzimanje (engl. Acquisition ili Takeover) nastaje kada jedno poduzeće kupnjom dionica ostvari kontrolirajući, većinski udio u nekom drugom poduzeću. Ona kompanija kojoj se pripojila druga kompanija, naziva se roditeljskom kompanijom. Kompanija koja se pripojila naziva se podružnicom. 

Suvremeni proizvođači prisiljeni su na stalno lansiranje novih modnih linija i brzo mijenjanje dizajna. To zahtijeva velike troškove, što nisu mogle podnijeti mnoge manje kompanije. Automobilska industrija konsolidirala je svoje luksuzne proizvođače unutar korporacija koje proizvode za masovno tržište: Bentley, Lamborghini i Bugatti uklopili su se u Volkswagen, Fofd je kupio Aston Martin, Fiat Ferrari, a BMW je preuzeo Rolls Roys. Taj se proces širi i na ostala područja luksuznog tržišta, pa je Gucci preuzeo Yves Saint Laurenta, Baleneciagu i Boucheron, isto tako Prada je kupila tvrtku Helmuta Langa i proizvođača cipela Church's, te Jill Sander.

Osnovne razlike između spajanja i preuzimanja odnose se na da se redovito spajaju poduzeća podjednake veličine, dok pri preuzimanju postoje velike razlike u veličini poduzeća. Obično se mala poduzeća pripajaju velikom.


** Lazibat, T., Kolaković  M.: Međunarodno poslovanje u uvjetima globalizacije; Sinergija, Zagreb, 2004.

Umrežavanje poduzeća

Pod umrežavanjem općenito se podrazumijeva proces povezivanja fizički odijeljenih različitih organizacijskih jedinica. Iz poslovne perspektive mreža čini slobodu, indirektnu i kompliciranu strukturu međusobnih odnosa poduzeća koja je u mogućnosti utjecati na društveno-ekonomsko okruženje. Mreže su neovisni oblik društvene interakcije koji nije određen niti vrstom tržišta niti vrstom hijerarhije.

Mreža je organski komunikacijski proces, mreža nije dakle stvar nego proces. Veze koje se uspostavljaju u mreži su svi oblici prijenosa informacija, odnosno oblici povezivanja imaoca informacije s njenim korisnikom. Oni su točke u međusobnoj interakciji. Svaki sudionik mreže ima ili funkciju veze ili čvorišta. Čvor u mreži je primatelj resursa ili informacija. Veze se svi oblici prijenosa informacija.


Model razvoja mrežne organizacije sastoji se od tri određujuća oblika u razvoju mreže:
  1. Integracije poduzeća,
  2. Strateškog saveza,
  3. Virtualnog poduzeća.


Poštovani čitatelji bloga



Dobro došli na moj blog čija je tema "Umrežavanje poduzeća - infrastruktura nove ekonomije".

Svojim blogom nastojim Vam približiti ovu temu iz razloga jer suvremena informacijska i komunikacijska tehnologija omogućuje ekonomskim subjektima reorganizaciju procesa stvaranja vrijednosti u skladu s nadolazećim tržišnim promjenama te tako dolazi do novog oblika poslovanja poduzeća putem interakcije i povezivanja, tj. umrežavanja poduzeća.

Nadam se da će Vas ukratko zaintrigirati ova tema te da ćete u njoj sudjelovati sa svojim komentarima!


Lijep pozdrav i uživajte u blogu,
Ivana Garilović, univ.bacc.oec.