Moderni teoretičari menadžmenta,
želeći slikovito prikazati stanje u suvremenom poslovnom svijetu, ispisuju
"osmrtnice" tradicionalnim, klasično organiziranim multinacionalnim
korporacijama. Vizionarski tvrde da su današnje integrirane kompanije
"posrćući dinosauri" koji će uskoro biti zamijenjeni usko
fokusiranim, brzim i fleksibilnim globalnim virtualnom poduzećima.
Kao što je prikazano na slici,
virtualno poduzeće čine vodeća tvrtka i jedna ili više drugih tvrtki odnosno
partnera uključenih u ostvarivanje tzv. virtualnog proizvoda. Moderno virtualno
poduzeće funkcionira na temelju transakcijske mreže upravljane virtualnom
memorijom, uporabom vrhunskih multimedijalnih i informatičkih tehnologija.
Glavni akteri te mreže su voditelj mreže, direktor vodećeg poduzeća i direktori
poduzeća sudionika mreže. [1]
Virtualna poduzeća su skup raznovrsnih, formalno samostalnih, tvrtki umreženih pomoću suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije (interneta), što olakšava suradnju između članova kroz prostor, vrijeme i organizacijske granice. Virtualna su poduzeća, poduzeća novog doba; nova forma poslovanja za novu informacijsku ekonomiju.
Posao u virtualnim poduzećima obavlja se istodobno na udaljenim lokacijama u svijetu u različitim vremenskim zonama. S informacijskom tehnologijom, kooperacija postaje neovisna o vremenu i prostoru. Uporaba informacijske tehnologije omogućuje sinkronizaciju svih paralelno odvijajućih poslovnih aktivnosti, komunikaciju između umreženih poduzeća te transfer potrebnih sirovina, materijala, informacija i znanja unutar virtualnih poduzeća. Virtualno poduzeće može obavljati zadaće i ostvariti ciljeve koje niti jedno poduzeće ne bi moglo obavljati samostalno.
Primjer virtualne kompanije: Nike
Neki veliki proizvođači potpuno ukidaju vlastitu proizvodnju;
primjerice, za Nike, najveću svjetsku tvrtku sportske opreme, danas se
proizvodnja obavlja paralelno u 75 tvornica na svim kontinentima, dok se
središnjica virtualnog poduzeća Nike bavi dizajniranjem novih proizvoda,
kontrolom poslovanja i globalnim marketingom. Kompanija se svom snagom
usmjerila na vrhunski menadžment kojim racionalizira troškove kao i na
intenzivni marketing koji osvaja globalno tržište.
[1] Buble, M.; Osnove menadžmenta; Sinergija, Zagreb,
2006.
Najviši stupanj elektroničke spremnosti te primjene elektroničke trgovine zabilježen u kategoriji srednjih poduzeća, a najniži u kategoriji mikro poduzeća. Ovakvi rezultati ne iznenađuju budući da uvođenje i održavanje elektroničke trgovine u poduzeće zahtijeva značajna ulaganja, stoga je logično da je njezina primjena mnogo rjeđa u slučaju mikro i malih poduzeća, nego srednjih poduzeća. Kako bi se utjecalo na daljnji rast i razvoj primjene elektroničke trgovine općenito, a posebice u malim i srednjim poduzećima, potreban je razvoj i provedba sveobuhvatnog modela za uklanjanje prepreka uvođenju i širenju prihvaćenosti i primjene elektroničke trgovine na mikro i makro razini.
OdgovoriIzbrišiKod nas tvrtke još ne razmišljaju (u većinskom djelu) o uvođenju virtualnog poslovanja koji ima velike prednosti (nema troškova najma prostora, manje zaposlenih i niz drugih prednosti).
Toni, hvala što pratiš moj blog!
IzbrišiSlažem se da s Tonijem da bi naše tvrtke trebale više razmišljati o uvođenju virtualnog poslovanja..
OdgovoriIzbrišiDa, nažalost premalo se ulaže u ICT kod nas i upravo je to problem zašto zaostajemo za razvijenim zemljama. Imamo potencijala što se tiče mladih, obrazovanih i sposobnih ljudi, ali nema se gdje to pokazati - osim izvan Hrvatske naravno. Za naše ljude u našoj zemlji kao da nema mjesta ni budućnosti.. :-(
Izbriši